Kako pristupamo interpersonalnim konfliktima: stil ili veština?
Tamara Džamonja Ignjatović
Odeljenje za psihologiju, Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu
Iako postoji obimno teorijsko i empirijsko znanje o interpersonalnim konfliktima i njihovom rešavanju, ova saznanja se nedovoljno primenjuju u praksi i svakodnevnom životu. Savremeni kontekst koga karakteriše rasprostranjeno nasilje i duboka društvena polarizacija nameće potrebu za unapređenjem razumevanja faktora koji doprinose ili otežavaju konstruktivne pristupe konfliktima.
U okviru ICARS projekta sproveli smo obimno interkulturno istraživanje koje je ispitivalo faktore koji doprinose predviđanju različitih strategija rešavanja konflikata. U istraživanje su bili uključene bazične crte ličnosti prema HEXACO modelu, dopunjeni dispozicijom Dezintegracije, kao i dodatne varijable poput socijalnih kompetencija, specifičnih uverenja i stavova, roditeljskih stilova, potrebe za kognitivnim zatvaranjem i emocionalne regulacije. Cilj istraživanja bio je i da se uporedi stepen primene ovih strategija i doprinos njihovih prediktora među mladima iz Italije i Srbije — dve geografski bliske evropske zemlje koje se razlikuju po istoriji, tradiciji, religiji i položaju na kontinuumu individualizma–kolektivizma.
Rezultati su potvrdili značajan uticaj specifičnih crta ličnosti kao ključnih prediktora različitih strategija upravljanja konfliktima, pri čemu su slični efekti uočeni u obe kulture. Drugi faktori, snažnije oblikovani društvenim kontekstom, takođe utiču na ponašanje u konfliktima, ali u manjoj meri doprinose njihovom predviđanju.
Nalazi mogu imati potencijalnu primenu u razvou edukativnih programa zasnovanih na dokazima, koji bi bili usmereni na razvoj saradnje i konstruktivnog pristupa rešavanju konflikata, ali naglašavaju, pored individualnih faktora, značaj relacionih i kontekstualnih uticaja koji ne smeju biti zanemareni.
Ključne reči: interpersonalni konflikti, strategije rešavanja konflikata, crte ličnosti, komunikacione veštine
